Samo za tebe

HEJ LJUBAVI...
NE ODLAZI ,NE IDI
NE RADI MI TO
DA SVET NE VIDI
STA JE OSTALO
OD NAS
NE PRICAJ,CUTI
DA TI NE CUJU GLAS
NE RECI DA ME NE VOLIS
SAMO NESTANI
NE PRICAJ...
MOLIM TE SADA PRESTANI
AKO MI VEC NANOSIS BOL
JER NESTAJES TI
NE RADI TO PRED SVIMA
DA NE VIDE STA SMO MI
DA NE VIDI SVET STA SMO POSTALI
NECU TI RECI ,,DODJI OSTANI``
JER NEMA NAS
VEC DUGO VREMENA
MI SMO SAMO NEKA USPOMENA
MI SMO ONI SA SLIKA
GDE SU NAM NASMEJANA LICA
SAD SMO SAMO LAZ
NEMA NAS I NASIH ULICA
NE GORI VATRA U SRCIMA NASIM
NE IDI ,NE ODLAZI
JER SAD SE PLASIM
STA CE DA PRICAJU DRUGI
DA DANE PROVODIM BEZ TEBE
DA MI TREBA DRUGI
I DA U SVEMU NALAZIM SEBE
STA CE DA PRICAJU LJUDI
BILO MI JE BITNO TADA
AL VISE NEMA TIH LJUDI
I VISE NEMA NI NAS
TRAZIM TE U SVAKOM PROLAZNIKA
U SVEMU TRAZIM SPAS
CUTE SVI O TOME
NE CUJEM NI TVOJ GLAS

Zašto si me opet slomio?
Zašto, kad znaš da sam već slomljena...
Samo sam u tebe vjerovala,
a sad mi je i povjerenje slomljeno,
zauvijek...
Hoću zauvijek pobjeći od svega,
želim pobjeći od ovog života..
Ali, sve me to zbunjuje,
ili samo od suza uopće na shvaćam što se dogodilo...
Ne shvaćam kud je sve nestalo?
Zašto sam opet sama?
Sama...
Znaš da ne mogu bez tebe,
jer bio si mi jedina utjeha u životu.
ne mogu više...
Slomio si me, slomio mi srce,
a srce se ponovno ne može sastaviti.
Zato molim te
ne traži me da ti oprostim,
da sve zaboravim...
jer teško mi je.
Htjela bi da si ponovo samnom,
da smo jedno.
Ali kad krenem prema tebi
ispred mene stane sva moja tuga i bol
kao neki veliki zid,
i ne mogu se pokrenuti... PADA KIŠA

Svaka kap kiše
je kap krvi iz dna moje duše.
U toj kapi krvi,
djelići moje ljubavi,
djelići tvoje ljubavi.
Davao si mi sitne komadiće svoje pozornosti.
Bio si tu,
tu kraj mene,
i po kiši i po snijegu,
sve dok te ona nije zavela na onom brijegu.
Tada si me ostavio, moju ljubav ukrao
i njoj poklonio.
Meni si bol i tugu ostavio.
Umirem.....
moje srce se dijeli na sitne kapi,
i zajedno s kišom,
nestajem u zemlji.....

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.

Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.

Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...
 

Nocas dok trazim usne tvoje
u mraku zelja naviru strasti
svaka mi grudi ko obruc steze
i osecam da nemam nad sobom vlasti.

Bezim od zelja-u korak me prate
krijem se vesto-nadju me svuda
od silne zelje za usnama tvojim
ne mogu da se sklonim nikuda.

Da mi je da te dotaknem nezno
pa nek od dodira i svet izgori
sa vatrom strasti u nocima teskim
moje se srce nevesto bori.

Samo bih zeljela nemo da te gledam
da ljubav vidim ocima tvojim
da vidim velicinu osecanja tvojih
imam li razlog zasto se bojim.

Ja ceznju skrivam od drugih ljudi
jer srce moje taoc je tvoj
ne zelim da trazim da mi ga vratis
jer ono te voli mili moj.

Reci ljubavi
sto te muci
kakav teret
nosis na dusi?

Znas da meni
mozes sve reci,
znas da me mozes
i nemoguce traziti.

Znas da sam uvijek
uz tebe prisutna
srcem i u mislima.

Reci, ali ne lazi
to je jedino sto trazim,
jer to ti jedino
nemogu oprostiti,
jer nisam naucena
lazno voljeti...

Kuda odu sjecanja?
Lijepa u kutiju,
a ruzna u zaborav.

Kutija je to
ukrasena ruzama,
crvenim kao ljubav,
kao
nasa srca..

Kutija je to
ispunjena stihovima,
ljubavnim pismima,
ceznjom i uzdasima.

Tu su slike 
iz sretnih dana,
sitnice sto mi 
toliko znace.
Ima tu i razglednica
s putovanja,
pjesama
punih obecanja..

Djelici mozaika
nase ljubavi
slozeni i spremljeni
da ih drugi
nitko ne vidi.

Samo ponekad
kad padaju kise,
i kad pomislim 
da nemogu vise,
odskrinem malo
da pogledam
i da se sjetim
kakav je to
osjecaj,
kako je mirisao
tvoj zagrljaj,
kako je to
voljeti i
voljen biti...

A kada mi se 
dusa zadovolji
zatvorim kutiju,
spremim ju 
za neke
druge dane,
kad cu
ponovno
pozeljeti
sjecanja..

Znam da mi ljubav
nemozes dati,
jer ona
pripada njoj
i necu pravit 
od toga drame,
niti cu patit
zbog tog.

Dosta mi je da
mi ostavis
osmijeh svoj.

Znam da
mi srce
nemozes dati,
jer nemam
u njemu mjesto,
ali ostavi mi
bar snove
da mastam
o tome..

Znam da mi 
ruku ne mozes 
dati,
jer daleko si...
ali ostavi mi bar
pogled,
ostavi mi nadu...
da ces me se
sjetit u zivotu,
ako ti bude tesko,
ako svi drugi odu...