Samo za tebe

HEJ LJUBAVI...
NE ODLAZI ,NE IDI
NE RADI MI TO
DA SVET NE VIDI
STA JE OSTALO
OD NAS
NE PRICAJ,CUTI
DA TI NE CUJU GLAS
NE RECI DA ME NE VOLIS
SAMO NESTANI
NE PRICAJ...
MOLIM TE SADA PRESTANI
AKO MI VEC NANOSIS BOL
JER NESTAJES TI
NE RADI TO PRED SVIMA
DA NE VIDE STA SMO MI
DA NE VIDI SVET STA SMO POSTALI
NECU TI RECI ,,DODJI OSTANI``
JER NEMA NAS
VEC DUGO VREMENA
MI SMO SAMO NEKA USPOMENA
MI SMO ONI SA SLIKA
GDE SU NAM NASMEJANA LICA
SAD SMO SAMO LAZ
NEMA NAS I NASIH ULICA
NE GORI VATRA U SRCIMA NASIM
NE IDI ,NE ODLAZI
JER SAD SE PLASIM
STA CE DA PRICAJU DRUGI
DA DANE PROVODIM BEZ TEBE
DA MI TREBA DRUGI
I DA U SVEMU NALAZIM SEBE
STA CE DA PRICAJU LJUDI
BILO MI JE BITNO TADA
AL VISE NEMA TIH LJUDI
I VISE NEMA NI NAS
TRAZIM TE U SVAKOM PROLAZNIKA
U SVEMU TRAZIM SPAS
CUTE SVI O TOME
NE CUJEM NI TVOJ GLAS

Zašto si me opet slomio?
Zašto, kad znaš da sam već slomljena...
Samo sam u tebe vjerovala,
a sad mi je i povjerenje slomljeno,
zauvijek...
Hoću zauvijek pobjeći od svega,
želim pobjeći od ovog života..
Ali, sve me to zbunjuje,
ili samo od suza uopće na shvaćam što se dogodilo...
Ne shvaćam kud je sve nestalo?
Zašto sam opet sama?
Sama...
Znaš da ne mogu bez tebe,
jer bio si mi jedina utjeha u životu.
ne mogu više...
Slomio si me, slomio mi srce,
a srce se ponovno ne može sastaviti.
Zato molim te
ne traži me da ti oprostim,
da sve zaboravim...
jer teško mi je.
Htjela bi da si ponovo samnom,
da smo jedno.
Ali kad krenem prema tebi
ispred mene stane sva moja tuga i bol
kao neki veliki zid,
i ne mogu se pokrenuti... PADA KIŠA

Svaka kap kiše
je kap krvi iz dna moje duše.
U toj kapi krvi,
djelići moje ljubavi,
djelići tvoje ljubavi.
Davao si mi sitne komadiće svoje pozornosti.
Bio si tu,
tu kraj mene,
i po kiši i po snijegu,
sve dok te ona nije zavela na onom brijegu.
Tada si me ostavio, moju ljubav ukrao
i njoj poklonio.
Meni si bol i tugu ostavio.
Umirem.....
moje srce se dijeli na sitne kapi,
i zajedno s kišom,
nestajem u zemlji.....

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.

Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.

Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...
 

Nocas dok trazim usne tvoje
u mraku zelja naviru strasti
svaka mi grudi ko obruc steze
i osecam da nemam nad sobom vlasti.

Bezim od zelja-u korak me prate
krijem se vesto-nadju me svuda
od silne zelje za usnama tvojim
ne mogu da se sklonim nikuda.

Da mi je da te dotaknem nezno
pa nek od dodira i svet izgori
sa vatrom strasti u nocima teskim
moje se srce nevesto bori.

Samo bih zeljela nemo da te gledam
da ljubav vidim ocima tvojim
da vidim velicinu osecanja tvojih
imam li razlog zasto se bojim.

Ja ceznju skrivam od drugih ljudi
jer srce moje taoc je tvoj
ne zelim da trazim da mi ga vratis
jer ono te voli mili moj.

Reci ljubavi
sto te muci
kakav teret
nosis na dusi?

Znas da meni
mozes sve reci,
znas da me mozes
i nemoguce traziti.

Znas da sam uvijek
uz tebe prisutna
srcem i u mislima.

Reci, ali ne lazi
to je jedino sto trazim,
jer to ti jedino
nemogu oprostiti,
jer nisam naucena
lazno voljeti...

Kuda odu sjecanja?
Lijepa u kutiju,
a ruzna u zaborav.

Kutija je to
ukrasena ruzama,
crvenim kao ljubav,
kao
nasa srca..

Kutija je to
ispunjena stihovima,
ljubavnim pismima,
ceznjom i uzdasima.

Tu su slike 
iz sretnih dana,
sitnice sto mi 
toliko znace.
Ima tu i razglednica
s putovanja,
pjesama
punih obecanja..

Djelici mozaika
nase ljubavi
slozeni i spremljeni
da ih drugi
nitko ne vidi.

Samo ponekad
kad padaju kise,
i kad pomislim 
da nemogu vise,
odskrinem malo
da pogledam
i da se sjetim
kakav je to
osjecaj,
kako je mirisao
tvoj zagrljaj,
kako je to
voljeti i
voljen biti...

A kada mi se 
dusa zadovolji
zatvorim kutiju,
spremim ju 
za neke
druge dane,
kad cu
ponovno
pozeljeti
sjecanja..

Znam da mi ljubav
nemozes dati,
jer ona
pripada njoj
i necu pravit 
od toga drame,
niti cu patit
zbog tog.

Dosta mi je da
mi ostavis
osmijeh svoj.

Znam da
mi srce
nemozes dati,
jer nemam
u njemu mjesto,
ali ostavi mi
bar snove
da mastam
o tome..

Znam da mi 
ruku ne mozes 
dati,
jer daleko si...
ali ostavi mi bar
pogled,
ostavi mi nadu...
da ces me se
sjetit u zivotu,
ako ti bude tesko,
ako svi drugi odu...

Mozda nikad necesh saznati...
kud me vetar odnese pa VRATI..
al za mene jedan osmeh sacuvaj...ljude nikad ne pitaj..
...gde smo stali nastavi...

Zivi zivot kad ne mogu ja....dobro cuvaj strah u kostima..
spali moje slike sve ....da te iz sna ne bude...
da Ti nikad ne pozele dobar dan..

Cutanje me ubilo...zavet Bogu dam.....
pobegnem...u ludilo ....tek ponekad dolutam
jer volim te al ne diram..
i ljubim ali ne pricam...ko da razume to....

Moja dusha pusta ostace..
vecno tvoju sliku grlice...
ti se vracash u svoj dom..a ja lazem srcu svom..
da bez tebe ipak cu preziveti...

Cutanje me ubilo....zavet Bogu dam....
pobegnem u ludilo .....tek ponekad dolutam..
jer volim te , al ne diram..
i ljubim , ali ne pricam...ko da razume to?? " .

prije će na red doći
bilo koja druga,
nego ja.
Sa svakom provodit ćeš noći,
Kao da sudbina meni se ruga.
Sve i jednu ćeš ljubiti,grliti,
Dodirivati.
Samo mene izbjegavati.
Zašto, nikad neću shvatiti.
Dan za danom nastavljam patiti.
Obećavam sebi, sve ću ti vratiti..
Ali jedino što radim
Je gledam te dok odlaziš,
I suze lijem..
Nitko za to ne zna,
Jer tugu svoju krijem.
Izvana se smijem,
A iznutra želim da se ubijem.
A šta da radim?
Zar sa srcem da se svadim?
Učinila bih to,
Al pomoći neće,
I dalje će voljeti..
Nastavit će boljeti.
A šta da radim
Dok gledam kako odlaziš.
A šta da radim
Kad me ne podnosiš?
Zar da zaboravim, prebolim?
Kako, kako kad tako ludo te volim?
A šta da radim
Dok ljubi te druga?
Ne mogu ništa,
Kad ubija me tuga!
Zar se može još nešto reći,
Nešto što manje od ovog će peći?
Zar postoje te riječi
Koje će reći
Što da radim
Kad suze ne prestaju teći,
Kad uzeo mi te netko treći?..

Večeras ću umirati još jednom.
Gledati ću tebe i nju, sretne, zaljubljene,
Ona i ti, tako lijepi par......
Gledat ću je kako se radosno smije,
Ona....
Moja nekad najbolja prijateljica,
Ona, ona koja je znala koliko sam te voljela,
Ona koja je znala svaku suzu koju sam zbog tebe prolila...
Ona koja me tješila, koja je govorila da ćemo biti skupa....
Ona koju sam neizmjerno voljela.....
Gledat ću vas kako se smijete, kako se volite, ljubite....
I ja ću se smijati...
Smijati ću se kao da ništa nije, kao da sam i ja sretna.....
Ta svi mi zavide što sam uvijek sretna, vesela......
Smijati ću se.......
A u sebi....

A u sebi ja ću vrištati....

Znam već, duša će me boljeti do krvi........
Znam već, plakati ću iznutra,
znam već, da ću noćas još jednom umrijeti....
I svakim tvojim poljupcem ja ću biti sve mrtvija,
i svakim nježnim dodirom ja ću biti trulija........

Noćas će jedna zvijezda pasti,
ta kažu da zvijezda padne kad jedna duša umre,
noćas će pasti moja zvijezda, ali tijelo će biti tu, živo....

Noćas ću ja umrijeti.
Ali ipak ću se smijati...
Ja vesela, vedra.......
Ja, sretna djevojka.......

Pala sam noći u zagrljaj
Obavilo me divno crnilo
Crnilo pod kojim sklopih oči
Al' ne i srce
A nešto tako varljivo
Sprječava mi misli
I ne da mi da mislim na tebe
A nikom ne odajem
Pa ni sebi
Da pleteš mi se po mislima
Samo katkad trepnem
Pa te izgubim iz vida
Al' kad zatvorim oči
Opet se vratiš
A ne da mi nešto
U srcu nemirno
Ne da mi da te poželim
Samo ponekad zaplačem
I noć zamolim
Da vrati te
I osjećam već sviće
A ne da mi zora
Nije kao noć
Ne da mi da te gubim
Ona dopušta da te bar malo volim
I ja te opet ljubim

KAD BI BAREM ZNAO

Kad bi barem znao da te volim ko Boga,
Kad bi barem znao da ne spavam zbog toga.
Jer, kad bi znao možda ne bi bilo ovako,
Sve je počelo dobro, a završilo naopako!

Proklet bio dan kad sam te prvi put vidila,
Jer, od tog sam trenutka svakim danom šizila,
Zbog tih očiju, umiljatog pogleda, te plave kose,
Moje je lice bilo prepuno kapljica suza poput jutarnje rose.

Svakim danom volim te sve više,
Tako i u mom srcu piše,
Nadu nikad nisam gubila,
Iako bih se sad zbog tog ubila.

Da bar je sve ko prije,
Sad iz mojih očiju kiša lije.
Da bar to nikad nisam doznala,
I istinu o tebi spoznala.

Pokušavam se praviti da te ne poznajem.
Ali, to je nemoguće, kakav si tek sad spoznajem,
Svake noći molim boga,
A i činim više od toga:
Da bar istina nije kriva,
Bože molim te nek mi oprosti što sam živa.
...jer kad bi znao da te volim, možda ne bi bilo ovako.
Sve je počelo dobro, a završilo naopako..........

Utapam tugu u casi vina
i kisa sipa s nebeskih visina
padaju suze na hartiju bijelu,
a u daljini vidim tvoju sjenu.

Crno vino, a smedje oci
bojim se nocas u krevet poci.
Nece mi pomoci ni crno vino
kad krv nabuja i uzavre bilo.

Zasto me kaznjavas tako tesko
kad znas da mi je nocas kraj tebe mjesto.
Zar ti nije zao usana mojih
sto nisu naslonjene do tvojih?

Ja pozeljela sam da padnem u zagrljaj tvoj
da ti dotaknem usne,o jedini moj,
da grlim te grlim do kasno u noc
znaj da od tebe ne zelim poc.

I pada kisa iz oblaka teskih
i andjeli postaju dio gresnih
i srce moje bolno se slama
i casa na stolu ostade sama.