Samo za tebe

Tisućiti sam put uzela papir
i počela pisati ti pismo:
Možda me se više ne sjećaš.....
i opet sam ga spremila s ostalima
koja nisam imala snage spremiti u kovertu
i poslati-možda me bilo strah,
ili sam osjećala da više nemam pravo...


Tisućiti sam put uzela tvoju sliku
i gledala.
Dugo sam gledala one tvoje oči,
onaj tvoj osmijeh
i nisam je imala snage spustiti...


Tisućiti sam put molila srce da ne plače,
ali nije slušalo...
Nastavilo je spuštati suze
nad još jednim bijelim papirom
i najljepšim očima koje je ikad vidjelo..

Sjetit ćeš se jednog dana što bio si mi u životu,
shvatit ćeš koliko si mi...značio.
Jedne noći kada žuti će mjesec past nad hladan grad
znat ćeš da nema me više,
a shvatit ćeš da nitko te nikada...nije volio kao što sam
te nekada voljela ja.Otići ćeš...na moj grob i uz zapaljenu
svijeću moliti za oprost,ali umjesto glasa mog što
oprost ti daje,ti ćut ćeš samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vječnoj postelji.
Nadam se da pitati tada ćeš sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otiđi uz pratnju tišine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreći se i
ne vraćaj se jar tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.

Krvavocrveni snovi,
snovi utopljeni u suzama,
glasno ispoljavanje nepostojećeg...
Još uvijek čujem tvoje korake,
drhtanje usana,
osjećam poglede...
Postoji li zaista sutra?
Kiša me danas napada,
neobjašnjiva oluja sjećanja...
U tišini gledam
jednolično kapanje suza o tlo,
razmišljam o istinitosti tvojih riječi,
molim za milost...
Nepostojeće staze vode me k tebi,
nepostojeći putevi neostvarivoj želji,
na koljenima još jednom
vikat ću u bezdan...
Prepune sobe iluzija
još uvijek vrište tvoje ime,
Blatnjavi tragovi
ispisuju pjesmu tvog života...
Čitav moj svijet odiše tvojom prisutnošću...
Još uvijek čujem tvoje korake,
drhtanje usana,
osjećam poglede...

Želim ti nešto reci , tiho da niko ne čuje.
Priđi ,
budi mi dovoljno blizu da osetiš moj šapat.

Noćas ti moram odati tajnu.
Boli me , ali još verujem
još se nadam tvojoj blizini

Moram ti priznati,
ovo što osećam u duši jače je od mene
i ne mogu te pustiti da odeš,
znam da veruješ da me ne boli

Toliko puta sam ti rekla ne
a svaki put me je to ubijalo
slamalo mi srce, a telo je ipak gorelo za tobom.

Evo i sada mi kroz telo prolazi jeza.
Moje te telo zove i ruke te moje zovu,
a najviše moje srce.

Opet mi srce kao čaša razbijeno

opet mi je srce tugom zavijeno

bolom opijeno..

I ti bi ponovo da možeš njime vladao

a nikad ne bi mjesto mene padao...

Opet bi neka druga zauzela moje mjesto

i opet bi uz nju i tebe bilo pretijesno,

i ti bi tražio izgovore

da ostaneš vani do zore..

Opet mi je duša zarobljena

opet mi je pamet razdijeljena

i opet volim onog koga ne smijem

iz iste boce laži pijem.

Opet se gnijezdim tebi u grudima

opet se nadam novim čudima,

a znam da sve kratko traje

tvoje srce me uvijek iznova izdaje...

Dani su mi pusti
Poput neba bez zvijezda...
Nisam mislila da ćeš mi toliko nedostajati,
Srećo, tvoj dodir mi prijeko treba...
Odlaskom svojim tugu si mi ostavio,
Plamen života u meni si ugasio...
Sunce u meni prestalo je sjati,
Samo tebi ja sam spremna sve dati...
Da te opet imam morat ću se strpit,
Ali znaj da te nikad neću prebolit,
Neću te zaboravit...
Iako mi svi tvrde da me nisi volio,
Da si se samnom samo zabavljao,
Ja o tome ne želim razmišljati,
Jer što god napraviš ne mogu te prestati voljeti...
Sada kad si daleko
Nejbolje ćeš mi dokazati
Što si spreman za mene učiniti...
Sada ćeš mi dokazati koliko me voliš,
Koliko o meni misliš...
Drugi svakakve priče pričaju,
Ali ako im se tako sviđa neka uživaju,
Ali dragi, te priče me svejedno malo vrijeđaju,
Lagano me ubijaju...
Te priče stvaraju mi boli,
Tjeraju me da pomislim da moje srce uzalud voli...
Tako zna, možda u njima ima istine,
Ali ja to želim čuti od tebe...
Ne mogu ti objasniti
Koliko te priče mogu boljeti,
I ponovo ispadam glupa jar ja za to nisam znala
I uvijek sam ti slijepo vjerovala,
Jer ja ljubavi u tebe nisam sumnjala...
Maleni, nemoj dopuštati da tako me ismijavaju,
Da me okolo zbog tvojih postupaka ogovaraju...
Budi iskren,
Priznaj mi sve,
Pa znaš da ću ja uvijek biti uz tebe...
Ako i nemogu biti tvoja malena,
Ako više i nisam tvoja voljena,
Svejedno sam jedna zaljubljena djevojka
Koja bi za tebe život dala
I onda kad ti ništa ne bi značila...

Suza na dlanu

Sjedili smo zagrljeni na klupi,

moja glava na tvom ramenu.

Još od prvog trenutka

kad smo se upoznali

u našim se srcima budila ljubav.

Svima je bilo jasno

da smo se zaljubili,

a samo smo se mi

bojali priznati svoje osjećaje.

Razumjeli smo se i bez riječi,

znali smo što onaj drugi misli.

Ali oboje smo se bojali

učiniti onaj prvi korak

koji bi prešao granicu

između prijateljstva i ljubavi.

Jednog si se dana

ipak odvažio i zagrlio me,

a ja sam naslonila glavu na tvoje rame.

Bio je to najljepši trenutak u mom životu,

bila sam najsretnija žena na svijetu.

Da sam barem mogla

zaustaviti vrijeme u tom trenutku,

da taj trenutak traje zauvijek.

U jednom trenu su se

raspršili svi moji snovi,

sva nadanja,

sve se pretvorilo u prah i pepeo,

kao da nikad ničeg nije ni bilo.

Tog je dana propao moj život

i otada nemam razloga

zašto bih se veselila.

U moj se život uvukla tuga

i ne znam kako

da krenem dalje bez tebe,

bez tvog osmjeha.

Bio si moja jedina ljubav,

jedino sam se sa tobom

osjećala sigurnom i voljenom.

Ne znam kako da te zaboravim,

ljudi govore da vrijeme sve liječi,

ali ne znam koliko u još godina

morati da pričekam da te prebolim.

Misliš li i ti ponekad na mene?

Jel' ti žao što smo se rastali?

I sad dok se sjećam onih dana

kad smo bili sretni zajedno,

jedna mi je suza kapnula na dlan.

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...

Magla jesenja

Ispod krošanja starih kestena
iza bitaka i prošlih ratova
ostaje samo magla jesenja
i koraci zalutalih svatova.

Iza koraka još samo požuda
dodir tvoje ruke, miris ljiljana
naša prva jesen
na početku beskraja.

Više nema povratka
ne postoje ni sjećanja
nema suznih obraza
samo prešućena molitva.

Nema više kajanja
a ni lažnih nadanja
samo ovo danas
magla jesenja.