Ova pesma ja posvecena meni dragoj osobi.
Suza na dlanu
Sjedili smo zagrljeni na klupi,
moja glava na tvom ramenu.
Još od prvog trenutka
kad smo se upoznali
u našim se srcima budila ljubav.
Svima je bilo jasno
da smo se zaljubili,
a samo smo se mi
bojali priznati svoje osjećaje.
Razumjeli smo se i bez riječi,
znali smo što onaj drugi misli.
Ali oboje smo se bojali
učiniti onaj prvi korak
koji bi prešao granicu
između prijateljstva i ljubavi.
Jednog si se dana
ipak odvažio i zagrlio me,
a ja sam naslonila glavu na tvoje rame.
Bio je to najljepši trenutak u mom životu,
bila sam najsretnija žena na svijetu.
Da sam barem mogla
zaustaviti vrijeme u tom trenutku,
da taj trenutak traje zauvijek.
U jednom trenu su se
raspršili svi moji snovi,
sva nadanja,
sve se pretvorilo u prah i pepeo,
kao da nikad ničeg nije ni bilo.
Tog je dana propao moj život
i otada nemam razloga
zašto bih se veselila.
U moj se život uvukla tuga
i ne znam kako
da krenem dalje bez tebe,
bez tvog osmjeha.
Bio si moja jedina ljubav,
jedino sam se sa tobom
osjećala sigurnom i voljenom.
Ne znam kako da te zaboravim,
ljudi govore da vrijeme sve liječi,
ali ne znam koliko u još godina
morati da pričekam da te prebolim.
Misliš li i ti ponekad na mene?
Jel' ti žao što smo se rastali?
I sad dok se sjećam onih dana
kad smo bili sretni zajedno,
jedna mi je suza kapnula na dlan.
U pravu su kad ti kazu da vreme leci sve. Ponekad leci, ponekad zalecuje. Ne brini, bice ljubavi jos : ))
U srcima ste prepoznali ljubav,kazes.Dakle,nije bilo ni potrebno izgovoriti.
Ne mislim da vrijeme nosi zaborav ali umiri tugu.Ostaje zaljenje za propustenom prilikom.Ostaje,za ponekad.
I jos nesto-izgubljeno tesko mozemo vratiti.Ali doci ce drugo.