Ova pesma ja posvecena meni dragoj osobi.

Published on 04/18,2008

Suza na dlanu


Sjedili smo zagrljeni na klupi,

moja glava na tvom ramenu.

Još od prvog trenutka

kad smo se upoznali

u našim se srcima budila ljubav.

Svima je bilo jasno

da smo se zaljubili,

a samo smo se mi

bojali priznati svoje osjećaje.

Razumjeli smo se i bez riječi,

znali smo što onaj drugi misli.

Ali oboje smo se bojali

učiniti onaj prvi korak

koji bi prešao granicu

između prijateljstva i ljubavi.

Jednog si se dana

ipak odvažio i zagrlio me,

a ja sam naslonila glavu na tvoje rame.

Bio je to najljepši trenutak u mom životu,

bila sam najsretnija žena na svijetu.

Da sam barem mogla

zaustaviti vrijeme u tom trenutku,

da taj trenutak traje zauvijek.

U jednom trenu su se

raspršili svi moji snovi,

sva nadanja,

sve se pretvorilo u prah i pepeo,

kao da nikad ničeg nije ni bilo.

Tog je dana propao moj život

i otada nemam razloga

zašto bih se veselila.

U moj se život uvukla tuga

i ne znam kako

da krenem dalje bez tebe,

bez tvog osmjeha.

Bio si moja jedina ljubav,

jedino sam se sa tobom

osjećala sigurnom i voljenom.

Ne znam kako da te zaboravim,

ljudi govore da vrijeme sve liječi,

ali ne znam koliko u još godina

morati da pričekam da te prebolim.

Misliš li i ti ponekad na mene?

Jel' ti žao što smo se rastali?

I sad dok se sjećam onih dana

kad smo bili sretni zajedno,

jedna mi je suza kapnula na dlan.


Comments

  1. 04/18,2008 | 09:14

    U pravu su kad ti kazu da vreme leci sve. Ponekad leci, ponekad zalecuje. Ne brini, bice ljubavi jos : ))

  2. 04/18,2008 | 15:27

    U srcima ste prepoznali ljubav,kazes.Dakle,nije bilo ni potrebno izgovoriti.
    Ne mislim da vrijeme nosi zaborav ali umiri tugu.Ostaje zaljenje za propustenom prilikom.Ostaje,za ponekad.
    I jos nesto-izgubljeno tesko mozemo vratiti.Ali doci ce drugo.

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me